Okrećem drugi obraz...

subota, 12.04.2014.

(1. poglavlje...prigodno recikliranje već napisanoga)

Okrenula je drugi obraz i… ustala se teško, nakon odvratne noćne more, pogledala svoj indijanerski hvatač snova, koji je godinama visio iznad kreveta… nasmijala se i pomislila tko je to imao posla noćas, pa hajde večeras pusti neku ljubavnu, plizzzz…

…odvukla do špakera, jedva, smijuljeći se pri pomisli kako se osjeća kao u onim reklamama gdje sretni sanjivi raščupanci žmirkajući vuku noge po svom luksuznom stanu i ušmrkavaju opojan miris kave, poslije tako bezbrižni i lepršavi, pa da bude u tom stilu…

…pa je ćubila na stolici kao kvočka na jajima, sretna što je nakon teške noći svanuo novi dan, strpljivo čekajući da joj sladostrasna kava podigne život za ovaj novi, za koji je već sinoć odlučila da će biti bolji od jučerašnjega, bez obzira na ishod… I sunce je, pa je lakše…

…pa je malo življe zatreptala: od kuda da krenem danas, požuri polako, i još malo kavice… što danas mogu dobro napraviti, zirnula u bejbi sobu… nek spava milena još malo… Buba se pokrila medićem po glavi, izbacila nožicu….

…pa je već pjevušeći potiho pustila slapove mlake vode na ostatke more i priredila doručkić, misliće i voćkice za milenu…e…danas ćemo opet nemoj mama babuku…

…i nježno buđenjeee….pokret veliki i maleni vrtićevci… posao, vrtić…

(Nije okrenula drugi obraz i…ustala se nakon odvratne noćne more i još dugo ležala u krevetu, pokrivena dekom preko glave, užasavajući se ustajanja… psujući ispod glasa pogledala je krvavim očima svoj hvatač snova… odvukla se do špakera, blentavo se cerekajući koji kua život barem jedan dan nije ka u onim reklamama gdje sretni krmeljavi kvaziraščupanci sa sto kila šminke vuku svoje usrane nožurde snifajući kavuljinu ka da je kokain neki i ka da će im to jebote spasit život… sranje…ka da je ishod današnjeg dana bolji od jučerašnjeg uz jebenu kavu, al skuvaj se već jer ću jebote zakasnit na posao, a i tuširat se moram, uf… i još sunce ravno u glavušu, da je barem mrak cili dan i da se mogu sakrit u mišju rupu… ajde diteeee, buđenjeeee, opet ćemo zakasnitttt…)

Oznake: okreni i drugi obraz

NE PRISTAJEM NA CENZURU I ŠOVINIZAM

nedjelja, 06.04.2014.

Dakle, moga teksta nigdi na freš listi... tekst koji jest naslova vulgarnoga: Seri i pišaj i ispod moga prozora, ali to je tekst koji poziva na MIR I TOLERANCIJU!

U paralelnom blogerskom svijetu pročitah toliko psovki, postova uvredljivih, a danas i jedan tekst nijebitnokojeg autora, jer ih ima cijela skupina, autora koji poziva na mržnju, I ONI PROLAZE IAKO SU RIJEČI KOJE SIJU ZAKONSKI KAŽNJIVE!


!

sloboda!

Seri i pišaj i ispod moga prozora!

subota, 05.04.2014.

...gledan svoj omiljeni crtić kad mali mačak kaže velikome mačku:

TATA! TAKO ME JE SRAAAAMMM!
Silvester - Otac i sin by CRTACI_info

...i onda stavi škartoc na glavu, oliti kartonsku vrićicu, ili jel škanicl (), ma se razme (fakat, šta je to škanicl)

A sve zato šta jadni stari mačak nikako da ulovi miša; pa kaki je to mačji ćaća koji ne može ulovit miša... nije ni za mačji kašalj

I zapitan se ja, sasvin ćućajno, kad se JA SRAMIN

Jebote, jesan li ja to besramna kad se ne mogu sitit kad se sramin

I onda procvitan ka bulka, crvenimmmm se od srama šta se ne sramin (joooj sad ću sramotno opalit po drugima jer nemam snage po sebi)

1.di i kako živin

- iden na poso-vraćan se s poso i eto nove gomilice smeća do smeća (ide klinjo s klinjon i jedan drugome nabijen te nakurac, pa se cerekaju sritno)... svaki dan tako, samo u nekreativnim psovačkim varijacijama, koje se ciklički ponavljaju ako svaki dan idete istim stopama; a smetlarski artikli uvik isti, ostaci marende, smoki, čips, dosada totalna.... dosadu mi razbija vijest:

Pazite glave: svemirsko smeće pada! Eto, malo zabave i za mene... Konačno nešto kreativno!!!





2. s kim živin (sidi u busu mlada ispod 15 s minicon do vrata i dekolteom do poda, a kraj nje visi starac-invalid sa štakon i gleda di će past, pa kažen ja: Gospođice, molim Vas, biste li bili tako ljubazni da se dignete ovome čovjeku... a ona meni puši kurac kravo)... nije mi pušila nego mi je rekla



3. ili vuče ona torbetine pune boca, jadna, i na pješačkom vidi da može proć, pa trk priko s torbetnama, kad eto pajde s live, s bisnin auton, u rikverc vozi, mobitelše i ravno na nju, a ona di će, s desna nadiru! i strmekne se nekako neopišljivo...a oni iz rikverca priko torbi se sapleja, pa izaša sa svojin odijelon od marke i isprepička jadnu žensku, da jel ćorava, a zaleti se jedan ta trane na njega i nabije mu peščurinu i neka je...



4. vidin ja da mi susidu sere tip upo bila dana ispod prozora, pa udri vikat, a on: škužajte, nisan moga izdržat... pa dobro, neki pristojan čokac, nema blema... i ostade govno za uspomenu artefakt

5. misec dana posli, istome susidu, na istone mistu, ispišala je dite neka tipka, pa je stavija natpis ZABRANJENO PIŠANJE ISPOD MOGA PROZORA



6. prija moja ne može ni uć ni izać iz svoga dvorišta - penje se priko zidića i par miseci moli susida da sparka svog merđu isprid svoga dvorišta: Gospon sused, dobar Vam dan. Molim Vas, možete li parkirati bla bla, znate, teško mi je preko ovog zida ...
A Gospon Sused: Ma pičkat materna ljubomorna na mog merđana da ti pička jeboteluduugl.... pobigla ona i plače u sobi

A ja joj pričam: bilo u novinama sljedeće: tip u tvojoj situaciji nije molija ni čeka.... zabija sikiru u GOSPONOVU šajbu, natuka Gospona i platija 700 kuna kazne.... dide od onoga šta je platija 700 kuna zaključi da se fakat isplati natuć susida za 700 kuna







BOŽE SAČUVAJ, MA SERITE I PIŠAJTE I ISPOD MOGA PROZORA, NE PADA MI NAPAMET TUĆ SE SVAMA!


MOLIM LIJEPO, OSTANIMO NA MOLIM I HVALA I GOSPON, a sikire i šake spremimo na neko sigurno mjesto iako iako iako...

.

Oznake: nekultura, divljaštvo

EMOCIONALNI KALKULATOR

petak, 28.03.2014.

EMOCIONALNO ZBRAJANJE I ODUZIMANJE: SREĆA/ZAJEB

Kratko i slatko

ili kratko i gorko

ili dugo i gorko ili

dugo i slatko...

...zbroj je jasan, manje-više: od sveukupnih nedavnih kreativnih aktivnosti: dugo i slatko

(od moram, ne da mi se, neću jebote, jes normalan, totalno ste glupi, znatel što je srce ili ljubav ili grrrr... u sebi ili glasno...ipak je bilo kratko, pa ne osjetih da je gorko... a pomažu i kolači u kriznim trenucima)

...vidjeh puno kukavnih, al još više ponosnih i hrabrih... ili mi se, iako je bilo više kukavnih, ovi hrabri učiniše posve dovoljnima da obesprizore jadave... pa pršte smajlići sa svih strana..

I tako... idem slaviti svoju Novu godinu: jer meni počinje Nova nekako s proljeća, kako bi valjda i bilo logično, jer rastemo ponovno, ne samo biljke, valjda i mi... pa i Rimljanima je počinjala nekako s proljeća... možda ne samo zbog biljčica, kako bi se pristojilo u kultu plodnosti, već zbog ratovanja... lakše je ratovati kad je toplo, pogotovo kad ti guzičicu grije samo ne baš debela ratnička suknjica (a kake li su samo junačine strari Pikti, Škoti itd. - u još tanjim kiltovima... nije ni čudo da su živjeli prosječno 35- 40 godina... pa prehladi se ono ispod kilta, ufatila ga reuma...)
pa i Isus se rodio nekako s prolje'a, pa su ga isfurali da izgura obijesne Saturnalije, rimske tulumarije...

...ne bih o Rimljanima već o svojoj NOVOJ
1. puno cituckanja
2. puno setuckanja
3. puno kafica fejs tu fejs

...a kad blogat... pa... kad krene zimsko ljetovanje koje upravo ide kraju...



... dobro, ne bum slupala lapitopija... nemojmo pretjerivati...

Oznake: nova godina

U čast sanaderu: WC obračun...

srijeda, 12.03.2014.

...prigodna reciklaža napisanoga posta, "u čast sanaderovštini"

Vecejski obračun kod zgovnanog korala (2. dio)

PIJAVOSISCI, SISOPIJCI I KRLE

Gdje stadoh ono u prošloj priči? Valjda na ONIM NEKIM VELIKIMA.

Bolje da sam ljuta nego tužna…………………………..

Sram me pitat kako onaj ministarski vozač ima tolko kuća i firmu i svašta nešto. Nemerem ga dostić ni da dan traje godinu dana, a ja da radin puno takvih dana, i cili takvi dan.

To je samo trač, pa onda postane javna tajna, dakle svi znaju, pa kako već nisu bar skoro svi dolijali, an??? Ovaj vozač je iz arhive tračeva od prije sto godina i već su na njega zaboravili. I na šefa mu. Doduše, taj se svako malo zakoprca nešto u nekoj tiskovini, al kratko traje taj doživljaj. Sastavila sam cijeli popis aferluka zadnjih deset godina i većina prozivanih još se dobro drži. Njih bih uvrstila u idealan hibrid sisavca i pijavice – sisopijavci ili pijavsisci koji nikako da odbaciš od sise – što je možda odličan znak – imamo mi još puno toga za dat, puno je još u nama junačke krvce za isisavanje – zdravi smo ko dren. Kad nas prestanu sisiiiit,e bit će da nas nema više.

A i nije to neka nova vrsta čovika na našin prostorima ili šire. Meni se možda samo čini da se kod nas malo bolje razmnožava… valjda di je lipi zrak i čisto more i dobra spiza i dobre ženice… Tog je tipikusa odlično opisao naš dragi Krleža: lik Domaćinskog. Taj lopov, xxxx i i i….. ima baš dobro pogođeno ime… ta ko će bolje opljačkat nego svoj svoga, domaći domaćina…. Domaće je milo i drago, pa ko bi posumnja u svoje milo o drago… dobroćudno…. a ono priraslice…. baš zločeste…

I dalje sam ljuta….

Kad se sjetim remetinečkih ikona ili zvjezdica, ne znam jel gledam stvarnost

izokrenutu

uvijenu

nastranu

il je postrance

jel to neka šala nastrana...

…tko je tu popušio, spušio, kad ih je još toliko uglednih s javnotajnim trač pedigreom, i dalje potkradaju, i muljaju, i pune naslovnice i svoj džep… i ne smiš ga ni imenovat jer ćeš završit na sudu…. jer od javne tajne do remetinca dug je put za one koji ih tamo privode, i da blebnu 5 godina prije, ode sve usmokve.

Koga da zovemo da nas spasi: Torrentea iz Glupe ruke pravde, tog supermenskog policajca, ili čak Norisa, ili Amelie, tj. Audrey Tautou, koja je stvarno plemenita, i stvarno mrzi nepravdu, i još se na kraju pravilno zaljubila u svog nepravilnog tipa.

Imam mentalnih problema: bob mi znači bob, a pop pop, pa im ja to i kažem. A oni meni da sam luda. Da se posavjetujem sa svojim hihijatrijskim priručnikom: Bolesnik u većoj ili manjoj mjeri doživljava smetnje pri radnjama PRILAGOĐAVANJA STVARNOSTI.

Sutra bum sve po spisku poduzela da riješim taj mentalni problem prilagodbe. Sastavila sam ja već i popis, koji ću si zalipit na frižider da već sutra mogu ponavljat.

Sutra…

Ponavljam gradivo…

…jel gledam stvarnost

izokrenutu,

uvijenu,

nastranu,

il je postrance,

jel to neka šala nastrana…

Mentalne naljepnice za prilagođavanje stvarnosti – ponavljaj barem jednom dnevno:

1. ili mi je šutit i bit benito floda fon reltih

2. ili mi je prevest se u bob koji je pop

3. ili mi je……………………… još nisam smislila

4………………………………………………………………..i 5.

6.za početak smišljanja ufatila me panika

(naravno, strah je nezaobilazan na putu naše borbe, ali hrabri se suočavaju sa svojim strahovima – junačine – kao betmen kojega su splašili šišmišići pa je posta veliki šišmiš jer je ubija straj, ili hari poter koji je strah od dementora pretvorio… ne sjećam se dobro… valjda onog gada snejpa zamislio kao nakinđurenu babuskaru)…

—panika jer sam jutros u dućanu ostavila ključeve, ušla u kuću s rezervnim, trčala po pravi, i Bog čuva lude jer sam ih našla, i tko kaže da trenutno baš nemam neke sreće

7. pritom sam kupila ono što sam jutros zaboravila, a bez čega bi mi ručak bio splačina… još malo sreće kad je pamet na rezervi

8. treba obrađivati svoj vrt – to je preneseno značenje, e – mislim voltaireovo, a možda i nije on kad sad živim kao zbrljana zbrljić-smežuranić u šumi s3bora, i mora da me sjećanja varaju kad mi je i stvarnost mutna

9. a o sjećanjima i stvarnosti: u filmu Memento frajera je netko trknuo uglavu i sad ne može pamtiti pa piše podsjetnike na fotkama, fotka i štreba prigodno gradivo. To je fizičko-fiziološko oštećenje mozga – posljedica fizičke traume, snažnog udarca, ko pao ti tenk naglavu. A meni sve ovo oko mene kao u Mementu – ustanem se, ponovim gradivo sa svojih mentalnih ljepljivih žutih papirića…

i opet padnem na ispitu…

10. A što znači riječ izludžba koju sam našla u pravopisu (jel to znači izlučiti ili izludjeti)? Zgodno – ako znači izludjeti, onda može ispixditi i ispidžba.

….poslušaj Voltairea

….poslušaj ga…

poslao te da kopuckaš po svom vrtu, a njegov glasoviti junačina Candide Prečisti ionako će nastaviti lutati po najboljem od svih mogućih svjetova, a da je naj svijet, nisam rekla ja, nego neki filozof – sto posto je rekao, samo ne znam više kako se zove, njak….

Oznake: skoro svim političarima

Dan žena: ženo, umri muški!

petak, 07.03.2014.

Samo jedna reklama

i duplić posta kao podsjetnik na žene koje su hrabre, dostojanstvene, i ponekad - zanemarene, i još uvijek omalovažene već samo time da su za iste poslove u zapadnom, razvijenom svijetu, plaćene manje od muškaraca... a što reći o ostatku svijeta kad je tako u najrazvijenijim državama ....milijunima je zabranjeno voziti se automobilom bez pratnje muškaraca, milijuni djevojčica nemaju pravo na školovanje, da ne nabrajam... divim se jednoj djevojčici: Malala!... a uz nju je za Nobela za mir kandidiran i Putin, fuuuj...

Dakle, samo jedna reklama...


u kojoj te, ženo, pitaju i tvrde da ne spavaš dovoljno i da se živciraš previše. Ka ona Fata iz prastarog vica koja cili dan hrda i još trče s antenom po kući da bi Mujo dobro vidija utakmicu, a diže se u 4 ujutro, liježe u tri ujutro i ko kaže da nema vremena za sebe...

Pa ti uvale kremuljinu da bi bila i dalje mnogo lepa...

A ko bi ti reka da ohaneš malo, da čuvaš zdravlje i živce jer su, ako ti je potriba upotrebljavat tu kremuljinu, nuspojave psihijatrija, rakić, infarkt ili možđani.

Umiri, ženo moja, muški... da ja na kremuljini mogu zaradit, a ti da bidneš mnogo lep leš...

I kao šlag na kraju preporučujem montipajtonovski film Terryja Gilliama: crni humor i nadrealistički prikaz retrofuturističkog, ANTIUTOPIJSKOG društva... slika gore...

. slika gore...

Oznake: zanemarene žene

Stari Split: dite, ne zaboravi...

srijeda, 05.03.2014.

..o njima pišem priču... jer počinjemo zaboravljati...

...dedicato a tutti quelli che venuti su con troppo vento, a nije lako rasti uz jaki vitar, i što to uopće znači, danas - zna li netko...

...o bakici bebici, o prabaki ili čukunbaki koja bila kao kamena s ramena, a srce milo... o čukundidi koji bi se sakrija malo pripit u praonu, a dici bi reka da muče, da ga baba ne čuje... a baba ga pokriva da on ne vidi, o bakici tinejdžerici na kupanju na Špinutu, i neka mi neko objasni zašto se danas to zove Spinut... o vojskama, o bjegovima iz raznih vojski, o kamišarima, logorima raznih vojski, ljubavi, jubavi, puuuno jubaviii...o Grguru Ninskom na Peristilu....o 13 djetetu rođenom 13., ali gledam vas i više ne znam kako se zovete, samo su neki ostali upamćeni, a nema više nikoga da vas oživi...i kad se svađate na talijanskome da vas dica ne razumiju, kad odlazite vi muški u sinagogu, kad ona slavi njegov božić, on njezin, a svi zajedno hanuku, i svi su susjedi zajedno na klupi kraj stare smokve... smokva je još živa, i čukundidina loza i ružica i... a na slici uz njega sestre, braća koja kako li se zovu...

Oznake: zaboravljeni split

Mister musculo za novo hrvatsko zdravstvo

utorak, 04.03.2014.

S obzirom na sve tako napredne novice našega zdravstva, vrijeme je da se okrenemo budućnosti!

Foto moje frendice:

Mogla san se ja cerekati, al čovjek-bioenergija, s otčepljivačem-sifona-metodom, uštedio joj par tisuća kuna i papa problemi s kičmom

...nemerešbilivit, al tako je...

A kako je naše zdravstvo krenulo ubrzanim korakom u napredne metode, uskoro možemo u našim parkovima očekivati goste, liječnike iz Mozambika, pa toplo preporučam edukaciju na temu kako se liječi glavobolja u Mozambiku... vrlo efikasno i nadasve jeftino jer se plaća u naturi... koja polovica kokoši po tretmanu ili svinjska nožica... tj. ako para nemaš, moš

Dakle, slavnoga mozambičkoga liječnika možete pogledati na linku Kako se liječi glav. u Mozambiku (pleska umjesto kafetina):

https://www.youtube.com/watch?v=yzueIABSG0M&feature=player_detailpage

... a možda bi te triske bolje izliječile one koji pokušavaju izliječiti naše zdravstvo... hvala in, al ne bi više da ga liče

Oznake: fotografije novoga zdravstva

POREZNA PANIKA!

petak, 28.02.2014.

Heeeboteee, zaboravila predat poreznu prijavu.

A ZAŠTO ME FATA PANIKA KAD MI DRŽAVA GODINAMA MAŽNJAVA LOVU!



A da im opalim odjebaus i ne predam ili da kleknem na koljena i molim, vidi kak sam slatka, oprostite što kasnim, grrr

...evo moga paje... on se uvik snađe...

...a meni malo?

...

...jel ja to nesvjesno i podsvjesno protestiram, što li krije porezni kutak moga mozga....njak

Oznake: porez i poraz

Janukovič za Nejebimeviše-TV

nedjelja, 23.02.2014.

Kliknite na sliku i pogledajte merkata "kolutićavca"..., naravno, ako vam se da...

Vješto oko novinara uhvatilo je Janka, predsjednika glasovite ljevičarske stranke NSR-a (Nazad Stoko Radnička), u kaštelanskim maškarama.

Ipak smo izvukli ekskluzivnu izjavu za našu Nejebimeviše-TV : "Nisam kriv, vidi kak sam sladak..."

Kad smo mu objasnili da je ušao u ekskluzivan izbor naj krnje, skupa s da ne nabrajam predsjednicima naših stranaka desničara ZSR-a (Zajebi Stoku Robovsku) i sl., jako se naljutio i izvrijeđao nas u maniri popularnih gradonačelnika, pozvao svoje tjelohranitelje, koji su ga okružili, pokazali nam ritice i pobjegli..




(inače, obožavam merkate, tako su slatki dok u rano jutro upijaju sunce i pospano padaju sa šapa dok se ne razbude... i imaju vrtiće za merkatiće: jedna seka ili teta ili baka merkatica čuva klince dok ostali love itd. itd.)

Oznake: janukovič, svi političari

GAĆEEEE, priče i punjeni međedi u bunkeru

petak, 21.02.2014.

Kad svi nešto o gaćama, pa da ostanem u trendu: jer ja naj volim biti u gaćama od kupaćega s gornjim dijelom i u moru..

.

...a Janomami uživaju bez gaća ili, ako nemaš gaća, imaš pasa



Neki imaju bunkere lipih gaća, neki punjene međede skrivaju od urokljivih očiju, a neki imaju samo uspomene, riječi, sjećanja…


ĐIKANICA I SLATKI KOKOS protiv Golišavaca i Bosonogih

1. ĐIKANICA I SLATKI KOKOS (godina 2007.)

Razveli se Đikanica i Slatki Kokos. Pa je na tv-u izašao vrlo pregledan popis njezine robice. Loše pamtim pa sam ga i zaboravila. Strašno loše pamtim kad sam ga zaboravila iako se nekoliko dana vrtio u raznim emisijama. Hebiga, uzrujam se kad vidim kako se bračni par tako svađa na tv-u, teško mi to pada, loše djeluje na moje živce, pogađa me.

Sjećam se gaća – svilenih – 20 komada (fakat slinim na svilene gaćice)++++++

Puuuno svega što možete navući, okolomotati, nategnuti, privezati, nataknuti, nabiti, prikeljiti, ukopčati na sebe pod uvjetom da imate sebe i da je to gući-mući ili tući-bući. Tu i tamo koja oderana životinjka koja služi za grijanje tjelešca kad su polarne hladnoće – jer inače ne bismo preživjeli naše teške zime. A te odrane beštije nose samo bogataši – mi golišavci i bosonogi nećemo preživjeti novo ledeno doba jer nemeremo platit to – to nemeremo ni zaradit u sto godina, pa da ga jebeš. (E može ako znaš koga triba hbttt i dobro hbšššš – mođe, mođe, al nas je siromaštvo frustriralo i zavist pokvarila pa nam se više ne diže.) A ako nemeremo zaradit, pošteno je i da uginemo– to je Darvin reko da najsnažniji preživljavaju, a oni kreacionisti su falili šta misle da nas je Bog stvorija – kud bi pobogu Bog stvorija ono šta oće bližnjega svoga ubit, a nije mu za izist kad je gladan, utuć ga, nabit i zabit, s tenkom, zoljom, bovanom i buzdovanom...

Žali bože šta ne znam koliko je meni gaća u ormaru, a moj tip, da ga imam, pitam se bi li znao kako one izgledaju –

PS istina je da je ko jači, taj kvači – to podupire darvina i evoluciju – gaće s placa evoluiraju u svilene - kad dobro kvačiš – a ostaneš na onima s pazara gaćama kad otkvačiš sa stubišta evolucijskog.


...nastavak slijedi jer me gaće stežu od večere koju sam spremila, pa mi je muci požderala, pa sam jopet spremila i iživcirala i prežderala... dok se moš prežderat NEMA GAĆA NA ŠĆAPU;.)

Oznake: gaće na šćapu

Mačja ljubavna: samo je jedan za nju!

nedjelja, 16.02.2014.

..................................



...Mišek, Miškica i Oli Kantara (posve istinita priča)...

...Miškica se oporavlja od Valentinova: slomljena nožica, prava sreća nakon leta s drugoga kata, u ljubavni zagrljaj najdražemu Oliju... Mišek je pre pre tužan... mačići neće biti njegovi, ljubav ga je iznevjerila, jadno mjauka i liže nesretnu Miškicu po glavici...sve joj je već oprostio iako baš ne razumije što je Miškica vidjela u gospodinu Kantari... pristojan je Mišek i Olija zove gospodinom jer je dobro odgojen, ali prezime Kantara sve govori o njemu...

...Miškica i Mišek proveli su zajedno sretno i dobro uhranjeno, nadasve ljubljeno djetinjstvo u stanu zgrade na drugome katu... uzeli su ih iz različitih gospodskih mačjih obitelji kako bi imali lijepe mačiće... a Oliver Kantara bio je sasvim sretan s ostacima njihove večere, svojim omiljenim kontejnerom kraj još omiljenijeg restorana, ponosan na svoj ostatak uha, živi dokaz junačke borbe, ponekad umoran od tih istih borbi, osobito kad vuče koju nogu, i definitivno nervozan od buha koje plaze po njemu, al barem ima oko, za razliku od njegovog bivšeg suparnika, bog mu pomogao, kojega je dragi susjed pogodio zračnom puškom...

....a Mišek i Miškica odrasli u krasne, ljubljene mucice... čekaju se mačići, al mačića nema jer Miškica hoda po ogradi balkona i mjauče za ups Olijem, a on pod prozorom promukao od ljubavi ....

...I POLETI JEDNE LJUBAVNE VEČERI MIŠKICA S DRUGOGA KATA, KO SPLJESKANA PLJESKAVICA, U ZAGRLJAJ VOLJENOG OLIJA, na sveopće zaprepaštenje i jad, i dok su vlasnici strčali pred zgradu, nestade Miškice i Olija... rekoše da su ih vidjeli kako bježe u grmlje susjednoga parka, i da ljepotičica vuče nogu, uporno, za Olijem...

...našli su ih tek ujutro, u grmu, sklupčane... Oli je pobjegao prestrašeno... Miškicu odmah kod veterinara... hvala bogu samo slomljena nožica...

...Olijeve mačiće čuvat će Mišek... neka djece...

Oznake: mačja ljubav

Bajbaj šumice:Šume šaptom padoše...

subota, 15.02.2014.

....i tako su šume pale, a da to kao da je malo tko primijetio, baš ko u crtiću, kao da nije stvarno... poplave su poplavile i tu vijest... daklem, novi Zakon o šumama je prošao... golferi stižu...:-(

...grade nam ceste, pa zagrade vode, pa uređena irigamisegacija poplavi sela, pa idemo dalje, što još možemo uništiti, samo navalte... rasprodaja je ionako već pri kraju, pa zgrabi dok moš... jer ko je jamio, davno je već jamio... ovo su samo oblizeki za sluge nakon gospodskog tuluma...

Oznake: Zakon o šumama, bajbaj šumice

Uvod u Valentinovo ili antivalentinovo?

četvrtak, 13.02.2014.

...dobro sam i bez Valentinova, dobro sam i s Valentinovom... s jedne strane popeše se na glavu s brdom srčeka koji iskaču iz svakoga grma, s druge strane u Americi itd. sve popularnija antivalentinovska udruženja, ili kod nas valentino-akcija Muzeja propalih veza... ja cooldobro... samo dajte ljudi kak vam paše... a meni paše da mi je veza propala jer bih valjda završila na hihijatriji da nije, on i ja skupa, pa si sad možemo, sretni, čestitati na svemu...
...da bih voljela ljubiti, ne mogu poreći, al da mi ne smeta što samujem, ni to ne mogu poreći... nisam brza kao on: on se brzo oženio, čeka bebe, i želi se razvesti... žao mi je...
...meni je, nakon nekih stvari koje sam doživjela, posve dovoljno što se ujutro ustajem živa...živ-živ...i zdrava...sve ostalo mi dojde ko bonus
.............................................................................................................................
...posve neočekivano, od posve neočekivane osobice, dobila zaista prekrasnu crvenu ružu, ručno rađenu, od krepanog papira
...baš sam bezobrazna, od krep-papira koji uvijek nazivam krepanim, pa neću prepričavati što sam ispalila, onako zbunjena, ko da mi je 12 godina, uf, nad tim zaista prekrasnim, ručno izrađenim, pomno i s ljubavlju tkanim, krepanim papirom... kako se čovjekica uvali u shitić od, mislim, umora... ako večeras uopće mislim... al potrudila sam se popraviti štetu, da ne povrijedim osobicu, i nadam se da sam uspjela, joooooj
...............................................................................................................................
...što bih uopće ja štela za Valentinovo...


...samo zdravlje, i da se poplavljeni jadni ljudi posuše, i da ne bude gladi u svijetu, i da ne prodaju šume, i da moj brlog u pripizdini ostane pripizdina barem još 30 godina, a loše mu se piše jer nadiru šnjoferi nekretnina, mic po mic... i struja je sve bliže...
...na mala vrata u vijestima o novom zakonu o šumama... na mala vrata bi nam uvalili velike golf terene u šume
..čujem da zeleni prosvjeduju, samo ne znam gdje... evo i ja prosvjedujem...
...daklem, što bih ja za valentinovo: opet samo zdravlje i, što bi rekao jedan mudrolijaš: KAD BIH IMAO NOVCA, KUPIO BIH PRAŠUMU I S NJOM NE BIH UČINIO NIŠTA... za svaki slučaj, ako prođe taj novi šumski zakon...
.. n da, još bih nekaj štela: da za vikend bude lipo vrime pa da iz brdašca papirušina iskopam bajk i odbajkam barem jednu, dvije runde, barem oko kvarta...
...a evo čujem mačka Čvrkija kako zavija oko zgrade...njemu je već misec dana valentinovo
...pozdrav i sretno valentinovo ili antivalentinovo od gore uprizorenog Svemirka:-)

Oznake: valentinovo, antivalentinovo kod Svemirca

Bosna u nama, kaos se zgušnjava...

subota, 08.02.2014.

Fakat, gdje sam?!

I dok se u Bosni tuku, pale i ubijaju, razmišljam kako, nažalost, dobro razumijem te tisućljetne naslage frustracija, i grozeći se nasilja, navijajući uvijek za mirne i dostojanstvene prosvjede, ja vodim posve osobnu bitku kako bih ostala mirna i dostojanstvena, jer i u meni tinja i buja i gori... naše su naslage bijesa već poput arheološke sonde – od kamenog doba vučemo artefakte ugnjetavanoga duha, uma i tijela – mi koji nismo moćnici (hvala Bogu da nismo!).

Treniram odvajanje od sustava koji je kaos, koji se zgušnjava, koji se urušava, koji taraca misao, ljubav i predanost. Klin se klinom izbija, materijal testira pod najvećim opterećenjem. Vidim gdje su mi šavovi, gdje pucam, gdje curim, i nakon svega ne želim više krpati, želim rasparati zloćudne šavove kojima me sustav oblikovao, i biti samo ja, ništa više - ništa manje.

TESTIRANJE MATERIJALA:

ukopana u brdo papira, u želji da odradim dva posla, a jedno brdo raste dok drugo pada. I obrnuto. Znam da ću biti umorna do bola i frustrirana do jaja, ali trebam se naučiti bolje nositi s time. Dva posla: moja i samo moja želja i odluka! Moje žrtvovanje za bolju budućnost! Iako bih u pravednijem društvu imala sve samo s jednim poslom, ali ne živim u takvome društvu, pa ili kukaj, ili nešto poduzmi … kad od limuna možeš napraviti limunadu, ajd napravi je, ne plači za kolačima jer je baba davno prošla s njima. Hrdam za posao na kojem ću biti sretnija, kreativnija, maštovitija, ljudskija ili, ako ne upali, JER MOŽDA I NE UPALI!, bez tog novog posla, s nešto keša u rukama, mirnija i naspavanija neko vrijeme… spremati svoj permakulturni brlog, mic po mic po mic.

NUSPOJAVE:


samo čekam da me obuzmu, da ih dobro promotrim, urokljivim umornim okom otjeram u ništavilo njihovog besmisla…



1.OPALJENJE UMORA I BIJES:…slijedi bijesno filozofiranje o već davno prožvakanim spoznajama…ne kažem ništa novo, ali ispucavam nakupljeno: kakva mi je to budućnost kad sve što volim posere posrani usrani jebeni sustav koji je kaos koji se zgušnjava koji tlači koji gnječi koji umita zdrav mozak. Možeš li u ovoj jebenoj državi raditi posao koji voliš a da ga ne useru sistemske greške koje ti kao klinove podmeću oni neki gore samo da bi opravdali debelu lovu koju primaju, a pojma nemaju što rade, zapravo i ne rade, mi im radimo. A treba nas dobro zajahati da ne stignemo misliti i okrenuti pilu. Oni ne odrade, svi to znaju, mi ko tovari oteglimo to, i još nas poprcaju dobro ako propucamo termin koji su oni davno propucali….

2.REZIGNACIJA I NAZNAKA BUĐENJA: ništa novo… I ne vjerujem da će uskoro biti neke promjene nabolje. Ali ja mogu nabolje!!! Kako u SVOME SUSTAVU odraditi s ljubavlju, ili kako odraditi s periodima bijesnoga umora, jer ako si umoran, onda si frustriran, ali toliko si umoran da ne stigneš zucnut. Kuš!!!

3.PAD U NE MOGU JA TO I DUGO SPAVANJE… POVLAČENJE PODVIJENA REPA

4. POVRATAK NA CILJ, USREDOTOČENOST… Odlučila sam to odraditi , ODLUČILA SAM, ODLUČILA SAM I IDEM DALJE DO NOVE FAZE BIJESA, REZIGNACIJE I DIZANJA JER BRDO SE SMANJUJE, CILJ JE SVE BLIŽI, JA SAM SVE JAČA…

I gledam kako sve loše curi iz mene sa svakim satom zasluženog odmora, a iza brda pruža se sanjiva sretna dolina….

Oznake: bosna, prosvjedi, osobna preobrazba

U Tuzli: prestani biti ovca!

petak, 07.02.2014.

Zajahali nas....

A CRNA GUJA IMA ODGOVOR: ČEMU DAVATI SIROTINJI?!!http://www.youtube.com/watch?v=8yJrqYyvjDQ&feature=player_detailpage

Oznake: tuzla, sirotinja, harač

Ajmerika i demonkracija

četvrtak, 23.01.2014.

Ajmerika i demonkracija

Ponekad želim u Ameriku. Češće nego što bih željela. Popušila sam ljubavnu priču s kapitalizmom. Iako istinski prezirah Busha, a tko li mi je sad taj nobelovac Obama... nada za pušioničare kao ja... a prezirem i kulturu živio Oz i Ofra i svi ti bilderi nekog lažnog duha koji urla o kako se volimo, podržavamo, kako smo ponosni jedni na druge i kako je lijepo da na svemu tome lijepo zarađujemo i keserimo se svi onim lijepim bijelim zubima i, pobogu, što još radite doma... pohrlite na neki mejkover koji će vam usaditi novo zubalo, i kako vas nije sram da hodate uokolo s tom vašom grozotnom frizurom, krnjacima u gubici i nebotoksirani, neošišani, neofarbani. Kako vas nije sram! Da vas sram bude! Ne znate se ni obuć kako triba. Ne znate ni tipa nać kako triba. Al ofraozičari će vas sveeee naučit. I kako da uštedite i zaradite milijun - a nezaposleni ste.


E, ipak bi ja u tu Ameriku. Ima tamo kilometara praznog prostora gdje bi se mogla zavući i nestati, i nestala ponovno postati. Ta je moja želja posve površna i nedorečena. Valjda kao što neke djevojčice zamišljaju da su princeze - ja sam bila princes nekog forenzičnog laba u Mijamiju, iako znam da ni u jamerici ne postoji tako savršen laboratorijski život. Bones ili Kosti - čista fikcija kojom si ispirem umorni i razočarati mozak, koji spava i spava, iako ponekad osjeti da bi se trebao probuditi i trgnuti jer bi vrednije bilo živjeti kao Borhesov troglodit nego ovako. Sve je polu. Ili ništa. U Platonovoj smo spilji živi zakopani. I naš je emocionalni život serijski, laboratorijski. O svojem pravom, sada već bivšem, antropološkom labu neću pričati jer nema veze s mozgom, a kamoli znanošću. Uostalom ko jebe znanost. Bolja je bila permakultura. Dok i ona nije ušla u ofra šou.


Još Ajmerike
Ponekad baš želim da želim u nekad davno obećanu zemlju jer konobarica u nekom holivudskom šitu ima tako lijep stančić i sve ono što ja nemam sa svojim faksom i magihisterijem.
A moglo bi i biti istina da je ta konobarica još sretna, ako je nisu šupirali zbog krize, jer barem joj se na neko neodređeno vrijeme ne tresu gaće isprid bankomata, i još ima gaće, i ne mora ih zamišljati ka gaće na štapu. Valjda nije ka oni Kunta bez kinte iz Afrike. Naravno da nije. Kunta je bila moja mentorica s plaćom od koje je zaradila i ritualno sjedenje u algoritma gdje može čitati, fotografski pamtiti, al ne i kupiti. Kad ovo pišem i samoj mi zvuči kao da sam to izmislila i dabogda jesam, ali nisam. Jebga. Tako je to bilo. Onaj ludi Zekoslav Mrkva, iliti Duško Dugouško, puno je lagao svome netjakiću, pa kad je rekao da stvarno ne laže, potaraca ga tramvaj na kauču. Mene neće.

Ta fraza - posao na neodređeno - to je kao nešto super. Sređen si, možeš biti spokojan jer ćeš imat poso dok ne budeš pokojan. A kad si određen, onda ti se tresu gaće šta će bit poslije. Kad si na neodređeno, šef te kirurški precizno i vrlo određeno zajebava i ucjenjuje s hordom ljudi koja nema posla - kao da su ti nezaposleni oni iz šizoserije hodajući mrtvaci koji će te požderat kad probiju ogradu.

Ipak, lipo je imat posao. Npr. za 1600 kuna. Ili za nula kuna. U radu je spas.
I vjerujem da je u radu spas jer ne dam da vrijednost onoga što radin procjenjuju oni koji preplaćuju lopove i klaune, a potplaćuju poštene šljakere.
A di mi je nestala konobarica? Još ću ja o njoj... u nastavku... Eto opet moje muze... one američke konobarice. Samo kao podsjetnik da priče nikada nisu gotove...beskrajno………………………………………………………………………………...
SAD nije samo privlačna zemlja privlačnih konobarica koje žive pristojnije od mene. Pogledah neki dokumentarac o metu i bandama, tinejdžerskim bandama, bebac bandama, koje se bore i kokaju za teritorij gore od hijena. Što sam ja radila u njihovim godinama? Plesala balet. A hijene? Moguće da sam ih uvridila jer nisam posve sigurna da se one tako kokaju. Moram pogledati na netu. Dakle - bande. Ma ne mislim uopće na politiku. Obični kvartovski američki banditići koji padaju ko muhe u obračunima što je tako lijepo prikazano u raznim filmovima, tako lijepo - mislim edukativno i zabavno za ljubitelje filmova krvi do koljena i limfe do pojasa - ali to je valjda Amerika u kojoj ja ne bih nikada završila, zar ne, mislim, valjda. Amerika banditska za nas uistinu ne postoji, kao ni smrt. To se uvijek događa nekom drugom. Netko drugi će uginuti grcajući do lampeduse, svoje obećane zemlje.
"Civilizacija je možda precijenjen pojam", mudro zbori onaj-nekim-ženama-zgođušni glumčić Baldwin kojeg ne znam ni napisat pravilno.
Aha, Baldwin Prosvjetitelj. Mudrolija on tako u tko zna kojem foršpanu tko zna kojeg filma, a ja se skidam s repriza i upadam u neke druge foršpane, utapam se u reklamama koje kao zločesti gnomi opsjedaju i moj dokumentarac o bandama. Ne mogu više pratit šta se zbiva na ekranu...pokušavam jebote gledat jebeni dokumentarac i ispizde me reklame...eto ih i na rumunjsko-češko-mađarskome...pa promijenim kanal, a tamo opet reklame, ka neki mentalni piling, jebote i opet i jopet: da ima celulita na mozgu, već bi netko smislio da upakira reklame i prodaje ka kremu anticelulitičarku...Pa upalim devedejac i ubacim film. Pa mi se pokvari daljinac i eto titlova na hebrejskome, a film na irskom engleskom koji kao kužim. Moš mislit.

Pa sve manje gledam tv. To je poanta. Svaka priča mora imati poantu. To se uči u školi. Ono - što je pjesnik htio reći.

Eto neke koristi od reklama: toliko te ispizde da se okreneš zdravijem životu.

Vot a fuck is civilizacija i demonkracija. Kad je onaj Periklo popljačkao savezničku blagajnu i eto ti atenskoga umjetničkoga čuda. Ah, vratila se ja ipak onome banditskom dokumentarcu. Izranja on iz brda reklama ko Božje Otkrovenije na moja pitanja o civilizaciji, demokraciji i Americi. Iz njega sam puno naučila. Npr. bande imaju neki klikasti sustav komunikacije - mlataraju rukama i nešto klikaju. To je zanimljivo za lingviste. U 6 država i 33 savezne države drma neki MS-13 i klika neke svoje znakove, a ja kurca ne razumin i šta me onda ima impresionirat neko ponovnootkriveno pleme u Amazoni. Ovi klikaši banditosi haraju Amerikom, a ja nikad čula za njih. Toliko o globalizaciji. A ni oni nikad čuli za ove moje kikaše banditose. Mi ti njima dođemo ko neki Janomami Amazonci. Ne postojimo. Mi smo pristojni, ne klikamo i ne kokamo. Ma jel. Padaju i ovdje ljudi ka muhe i zato nije potreban pištolj ni met ni kokain. Samo velika nevolja koju dijeli većina - jedni drugima nepoznati. Svi jednako plivamo i pokušavamo zaroniti kad naiđemo na govna. I izroniti. I udahnuti. I odahnuti od demokracije koja se globalizira i u posve demon-kratskim oblicima.


ALI - TO SE UVIJEK DOGAĐA NEKOM DRUGOM!!!

Oznake: demonkracija

Volim ljude...

ponedjeljak, 20.01.2014.

...VOLIM mirne ljude... kad sjedim s njima i šutim... i razumijem/o sve... u nama se otapaju ledenjaci i rastu novi, ruše se svjetovi i grade novi, prolaze epohe i dolaze neki novi ljudi... šutimo i...

...VOLIM nemirne ljude... kad sjedim s njima, nemirno razgrćemo razne oluje, lunjamo prpošno i nestašno, očajavamo glasno i smijemo se glasno, bujno i presretno...

...VOLIM vesele ljude... kad sjedim s njima, skakućem, plešem, plješćem i zjakam s vezom, a može i bezveze...

...VOLIM nevesele ljude... kad sjedim s njima, samo smo umorne vrbe, s nožicama u blatu, i gledamo kako bistre rijeke protječu kraj nas... zajedno, isprepleteno i čvrsto korijenje koje čuva rijeku...

...VOLIM i malene, velike, bistriće, glupiće, pametnice, luđose, klaune, ridikule, žute i crne i šarene, brbljavce, balavce, babuške i bebinke, đedove i jeremije i metuzaleme...

PONEKAD, OPROSTITE MI, MALO IH I MRZIM, SASVIM MALECKO, MAJUŠNO, KAD SAM GRRR I KAD MI JE DUŠA SITNA, SITNIJA I NAJSITNIJA... pa to će mi valjda biti oprošteno jer se kajem!!!

a sad idem slušati omiljeni fado i malo voljeti nekoga...

div>

Oznake: volim ljude

Mi biti u velika kaka… reče Jar Jar Binks

Vecejski obračun kod zgovnanog korala

POBOGU, KAKO LI SAM TO DOLIJOOO

Mi neki nemamao velike plaće, ups, imamo malene plaće, ili nemamo plaće, al dobro je, sretni smo, imademo... uvik ima kumpira i kiseloga kupusa... a valjda smo sretni kad se nitko ne buni... osim isprid telepizdije i skupa s davnikom...

I ako stignemo, u močvari našega šljakanja, koje nas mora usrećivati, pitamo se kako je to moguće da nas kao u živo blato stalno vuku neki krediti, a radimo i radimo i radimo i štedimo. Ništa drugo i ne radimo nego radimo. TJ, više se i ne pitamo. Šta se tu ima pitat više. Biće ga da san ja glupa kad mi je tako... očito nesposobna. A onda se sudarimo s karticon jer ditetu tribaju postole, a ustajemo se ujutro s podočnjacima na svoju redovitu šljaksu i hrvamo se s bankomatima i... Bildamo novčanike ka bilderi mišiće nekim usranim proteinima... Pokopat čovika danas postao je veći luksuz nego ga naranit, heboteee

A posli.. sve se ispuše ka izdušeni balun...mlohavi mišići naših novčanika...

I koji će mi kua da je oni lipi dolija u remetinec

Oću svojuuuu lovuuuu

Oću kupit diteteu gaćeeee

Oću uredit lipu grobnicu....

...jel to imala pravo naša glasovita novinarka, koju neću imenovat, kada je rekla da se ne namjerava vozit u tramvaju ujutro u šest na posao sa smrdljivim šljakerima... tada još nije bila poznata, pa je s nama, također nepoznatima, mogla sjediti na kavi. Uostalom, tada još nismo bili šljakeri, samo studenti. Danas Ona suosjeća sa jadnim radnicima i mlati lovu i ne vozi se u tramvaju. Mi smo završili faks i postali šljakeri, a ona je kupila diplomu i postala poznata. Pitam se pamti li još svoju priču o gladi i ukradenom kupusu. Ona je bila glavni junak te priče. Pod Njezinom sviješću i savješću ta je priča zasigurno preživjela poput neke traume iz djetinjstva, kao motor za uspinjanje.... Svojedobno je Ona u svome glasovitome časopisu davala preporuke ženskicama kako se osvetiti frajeru kad nađe drugu žensku. Jedan od prijedloga jest: "Stavite mu mobitel u vodokotlić!" Al ja nisam sposobna za tako mudre osvete, a nije mi to ni bilo potrebno. Mene se više dojmila priča moga frenda Borisa o strastvenoj svađi njegovih dobrih i očito poremećenih prijatelja: ona je njemu ubacila glavu u WC školjku, a on je nju, onako nemoćan i s glavon u fonji, mlatnija po tikvi zgovnanom vecejskom četkom. Ta četka zgovnana, spontana i neplanirana, puno mi je draža od maestro akcija mobitel u kotliću - kad smo već kod vecejskih obračuna kod zgovnanaog korala...

A ONI NEKI DRUGI (mi smo mali, a oni su veliki) imaju.... pa ću o njima u drugome postu koji će, nadam se, kao završetak ove priče, ha, dolijati na moj blog večeras ili sutra... iako bi radije da mi dolija šta para... pa odo ja radit...

Imam ja svoj privatni remetinec u kojem samaaaa triban osigurat obroke, higijenu i razonodu! Pozvala bi ja te dolijale da mi se pridruže barem na nekoliko dana!

Oznake: remetinec

Sreća

četvrtak, 16.01.2014.

Kad bih pisala svoj intimno-emocionalni rječnik, sreća (s ljubavlju) bila bi jedna od prvih natuknica…

… jer sreća je valjda alfa, pa neka prva natuknica pod A ipak bude sreća. Ono što nas, mene, usrećuje, unatoč, usprkos, i izvan opsega uobičajenog termina ljubavi… izvan općepoznate ljubavi tipa tipa koji me ljubi…

*sreća… kad zatvorim sve blogove, ufilmane filmove (u danima ispiranja prenapregnutoga mozga i tjeskobne anksioznosti), jezivu buku mobitela, telefona, sve suvišne riječi telefonske sekretarice, skajpa… kad ukinem bombardiranje informacijama koje su, kao, korisne… u srcu Čajkovskoga i valcera cvijeća, u srcu Enije br. 14… U SRCU SVOJE TIŠINE… i moji prijatelji su zdravo i dobro…

* sreća… u srcu najmirnijega mira: nakon operacije… bolnički polusan i čista svijest da se život nastavlja… a onda ustajanje i pušenje na jedinom mjestu gdje se u bolnici može biti sam, u najmračnijem zakutku iza Hitne pomoći, na Hići u ponoć, a živa sam!, i taj moj bolnički tulum na Hići znači mi više od stotine partijanja—sretno i mirno pušim u toploj zagrebačkoj noć, i na mojoj voljenoj Vinogradskoj, gdje sam se ponovno rodila, promatram ljude u kafiću preko puta… mirišu lipe i mokra cesta – ta je cesta meni vidljiva granica zdravlja i bolesti… ali u tom krugu bolničkom ja sam u podskupu zdravlja kad mogu u šlafroku mirno pušiti i promatrati prolaznike…

*sreća-noćna-zaljubljena tinejdžerka-pismo dečku
Ponekad se noću trgnem i probudim, ali ne otvaram oči… Osjećam da se nešto promijenilo… tišina drugačije miriše… noć ne zvuči isto. Ali ništa se stvarno ne zbiva… tek se sjena prebacila s jednog zida na drugi i u prolazu mi zagolicala obraz…
Šteta što ne znaš kako je divno u mojoj sobi noću. Htjela bih da to nacrtaš. Trepćem u polusnu: na suprotnom zidu igraju se sjene i nemoguće ih je uhvatiti. Mislim kako bi ti to mogao - majstor sjenčenja, majstor nježnosti.
Upališ svjetlo i svega nestane. Ugasiš, i eto čuperaka sive noćne maglice, staklo je vlažno i ugodno hladi obraz… tama suzi… tajanstvena i divna gluha glazba… Sve je stvarno okamenjeno, ukipljeno, a onda se otapa na mjesečini… kapci su mi sve teži… i ja se otapam…….tada poželim da to nepostojeće, nešto između vrijeme, potraje zauvijek, jer mogu prizvati u sjećanje sve što želim, čak i ono što nisam doživjela….

………………………….
………………………….
………………………….
………………………….………………….

Oznake: sreća